Zwitserleven Texel European Slalom Champion
| 21 Lipanj 2010
Dolaskom našeg prvaka kući, Riko je uzeo malo svog vremena i napisao kratki report s natjecanja iz Texela u Nizozemskoj. Od početka puta, preko dešifriranja putne karte, ljepljenja brojeva, grižnje savjesti, pucanja buma, do prolaska bove kao prvi... sve to možete pročitati u njegovom reportu. I na kraju da ponovimo njegovu zahvalu - HVALA TATI, HVALA MAMI, HVALA OCTOPUSU I HVALA NIKOTU.
Na put smo krenuli u subotu nakon šta smo pozdravili surfere koji su posjetili nasu surf regatu u Preluci. Put je trajao dugo no uz dobru zezanciju vrijeme nam je proletilo. Pošto smo morali cekat prvi trajekt koj je išao u sedam ujutro po putu smo stali spavat na nekih sat vremena od pristaništa trajekta. Ukrcali smo se na trajekt i muku mučili oko karte dal je povratna ili nije, međutim na otok smo došli prije negoli smo je uopce uspjeli procitat do kraja. Nakon što smo se iskrcali s trajekta uputili smo se u potragu za hotelom u kojem smo odmah prilikom pronalaska odspavali i popodne otišli na spot. Tamo nas je dočekao val od 2,5 metra i tako 3 u nizu koji se valjaju jedan za drugim. Malo smo ispitali teren, upoznali se s ljudima, prošetali gradom i otišli na spavanje.
Prvi dan regate: Protekao je u prijavama natjecatelja i ljepljenju naljepnica, brojeva i svego ostalog popratnog tome.
Drugi dan: drugi je dan bio i ujedno prvi dan regatavanja. Uspjeli smo odvozit jedan plov. Odmah sam u prvom plovu odlučio vozit što bolje mogu. Solidno sam vozio sve do zadnje bove kada sam pao i ušao u cilj kao 5. Večer mi je protekla u grižnji savjesti no Niko me je ohrabljivo i tvrdio da mogu.
Treci dan: Odvožen je jos jedan plov i opet sam pao na zadnjoj bovi al sam ovaj put ušao u cilj ko 4. Juniorima je bilo rečeno da danas više nece vozit pa sam ja, pošto sam imao vremena jer je Niko morao vozit seniore, odlučio izaći na more i vježbati jibe na desne uzde. (izuzetno je teško opisat uvijete koji su bili na moru jer slicnih nema nigdje u Hrvatskoj)
Četvrti dan: Večer prije sam si napunio glavu kako je sad krajnje vrijeme kako moram počet voziti, kako se sreca mora i meni osmijehnut, međutim prije starta kvalifikacija puca mi bum (kopča koja drži da zadnji dio produžetka ne izađe van) i nemam dovoljno vremena otići na kraj i promijenit, zapravo nisam ni bio svjestan što se točno s bumom dešava. Sav je cvilio i na jedne uzde sam imao trbuh ko spinaker a na drugo ko da je bum potpuno nov. Kvalifikacije sam s takvim bumom odvozio kao drugi. Najgora stvar je bila što nisam znao ako ce izdržat. Po završetku heat-a odlazim na kraj i u expresnom vremenu mi Niko donese novi sa drugog jedra dok sam ja tek skinuo ovaj, ( PUNO MU HVALA NA TOME) odlazim na more i na knap stizem na finale te taj dan završavam dva plova isključivo svojom krivicom, dekoncentracijom i lošim startevima kao 4. i 5.
Peti dan: Večer prije sam se cuo sa Šestanom, dao mi je par savjeta i rekao u kakvoj situaciji sam ja,u kakvoj je francuz i kako da se ponašam. Što je najgore sve je pogodio i sve što mi je rekao je upalilo. Znao sam da sam sposobniji i jednostavno bolji od francuza koji je tada bio 3. a mozda cak i od 2. Totalno sam se opustio i odlucio vozit najbolje što mogu bez ikakvog presinga. Niko i ja smo cijelo jutro proveli u zezanciji, urlali po plazi mexico mexico, tukli se, ma bas uzivali... Izašao sam na more nikad sretiniji i veseliji... znao sam da imam priliku ako nakon dva plova budem imo 4 boda ili manje, što se nakraju i dogodilo. Zadnji plov sam startao solidno, međutim na prvu bovu dolazim kao prvi i takao ostaje do kraja. Nevjerojatno je što vam sve proleti kroz glavu u zadnje dvije driture a pogotovo kroz zadnji okret kad znate di vas ova pozicija vodi i što za vas znači, a jibe vec skoro što niste napravili...
Htio bi se zahvalit Nikotu na potpori, neumorivoj vožnji kako gore tako i za doma te dobrom društvu...
I najvaznije ovo nije samo moj rezultat ovo je i rezultat mojih roditelja i obitelji...
HVALA TATA, HVALA MAMA i HVALA OCTOPUS-U!!!
RSS feed Comments
Prikaši/Sakrij formu za unos